
Reciklaža podrazumeva proces kojim se otpad prerađuje u osnovnu sirovinu koja može poslužiti za proizvodnju istih ili nekih drugih proizvoda. Reciklaža se primenjuje u okviru osnovnog načela upravljanja otpadom- pravila3R:
R- reduce (smanjiti količinu otpada)
R- reuse (ponovo upotrebiti)
R- recyle (reciklirati)
Na pitanje da li je značajna reciklaža elektronskog i električnog otpada teško je dati nedvosmislen odgovr s obzirom na to da se reciklažom postižu veoma značajni tehničko-tehnloški i ekonomski efekti u cilju očuvanja životne sredine. Naime, reciklažom ee-otpada se sprečava zagađivanje prirode opasnim i otrovnim elementima i drastično smanjuje količina otpada koja se mora konačno odložiti na deponije, čime se vek iskorišćenja postojećih deponija praktično udvostručuje a i smanjuje potreba za izgradnjom novih.
Odbačeni elektronski i električni uređaji iz domaćinstava i preduzeća u velikom broju slučajeva se mogu preraditi u sirovine potrebne za već postojeće proizvodnje, što dolazi do izražaja kada je visoka cena tih sirovina. Reciklažom ee-otpada dolazi i do značajnih ušteda električne energije jer se preskače deo tehnološkog procesa koji je potreban pri preradi prirodnih sirovina, kao što su vađenje rude, flotacija, prerada nafte i drugo.
Reciklaža je najznačajniji vid zaštite životne sredin, a reciklažom ee-otpada se izdvajaju opasne komponente zbog kojih je ee-otpad svrstan u kategoriju opasnog otpada. Nepravilno odbacivanje i postupanje sa ee-otpadom može značajno ugroziti životnu sredinu s obzirom na to da se u jednom elektronskom uređaju može naći između 600 i 1000 toksičnih komponenti. Reciklažom električnog i elektronskog otpada se postiže pravilan tretman čime se dobijaju vredne sekundarne sirovine, a pravilno postupa sa štetnim materijama i samim tim štiti životna sredina.
Elektronski i električni otpad nastaje odbacivanjem proizvoda i uređaja čiji rad zavisi od električne struje ili elektromagnetnog polja. Zakonskim regulativama, a radi jednostavnije manipulacije, tretmana i na kraju bolje reciklaže, elektronski i električni uređaju su klasifikovani po sledećoj listi razreda opreme:
- Veliki kućni aparati (frižideri, zamrzivači, mašine za pranje i sušenje veša, mašine za pranje posuđa, mikrotalasne peći, aparati za grejanje, bojleri, oprema za klimatizaciju)
- Mali kućni aparati (usisivači, pegle, tosteri, friteze, uređaji za šišanje, sušenje kose, pranje zuba, brijanje, vage, satovi, vage)
- Oprema za informatičke tehnologije (IT) i telekomunikacije (lični računari, prenosni računari, štampači, oprema za kopiranje, telefoni, mobilni telefoni, faks uređaji)
- Oprema široke potrošnje za razonodu (radio aparati, televizijski aparati, video rekorderi, hi-fi uređaji, muzički instrumenti)
- Oprema za osvetljenje (fluorescentne sijalice, natrijumove sijalice, sijalice sa žarećom niti, ostala rasvetna oprema)
- Električni i elektronski alati (bušilice, testere, šivaće mašine, alati za košenje i druge baštenske poslove)
- Igračke, oprema za rekreaciju (razonodu) i sport (električni vozići, ručne konzole za video igre, video igre, sportska oprema sa električnim ili elektronskim komponentama, druge igračke)
- Medicinski pomoćni uređaji (radioterapijska oprema, kardiološki uređaji, uređaji za dijalizu, aparati za analizu, aparati za hlađenje)
- Instrumenti za praćenje i nadzor (detektori dima, regulatori zagrevanja, termostati, uređaji za merenje)
- Automati (automati za tople napitke, automati za čvrste proizvode, bankomati, automati za boce ili limenke, poker aparati)
Iako računari i slični uređaji potrošačke elektronike na prvi pogled ne deluju kao preterano opasan otpad, oni sadrže niz materijala, uključujući teške metale, koji mogu dovesti do ozbiljnih ekoloških i zdravstvenih posledica ukoliko se ne odlažu i ne recikliraju na odgovarajući način. Zdravstveni rizici uzrokovani opasnim materijama u elektronskom otpadu su jedan od najbitnijih razloga za brigu o kvalitetnom zbrinjavanju takvog materijala.
Elektronski otpad sadrži između 600 i 1000 različitih hemijskih supstanci koje su štetne po zdravlje i ugrožavaju životnu sredinu, od kojih su najprisutnije materije: olovo, živa, hrom, kadmijum, berilijum i PVC plastika, barijum…
- PVC plastika– najčešće korišćena plastika, u prosečnom računaru je ima oko 7kg. Prilikom sagorevanja dolazi do stvaranja dioksina koji može izazvati hormonske poremećaje, oštećenje fetusa, reproduktivnih organa i oštećenja imunog sistema.
- Olovo– Izlaganje može da izazove oštećenja mozga, nerava, poremećaje krvi, oštećenje bubrega (maligni tumori) i razvojno oštećenje fetusa. Deca su naročito osteljiva.
- Šestovalentni hrom– koristi se u zaštiti od korozije i kao ukras ili učvršćivač metalnih kućišta. Lako se apsorbuje u ćelijama i može uzrokovati oštećenja DNK, i razne alergije.
- Polihlorin bifenil (PCB)– Toksični efekti PCB-a uključujući imunsku supresiju, oštećenje jetre, napredovanje kancera, oštećenje nerava, oštećenje reproduktivnih organa i promene u ponašanju. Dosta se koristi u transformatorima i kondenzatorima. Iako je zabranjen za upotrebu u mnogim zemljama, još uvek je prisutan u ee-otpadu.
- Kadmijum– Izaziva oštećenje bubrega, kancer na plućima i prostati. Prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (IARC) spada u i grupu humanih kancerogena
- Barijum– mekani srebrno-beli metal koji se koristi u CRT monitorima kao zaštita korisnika od zračenja. Kratka izloženost barijumu uzrokuje oticanje mozga, slabljenje mišića, oštećenje srca, slezine i jetre.
- Berilijum– vrlo lak metal, tvrd, dobar provodnik i nemagnetičan. Zbog ovih osobina se koristi u matičnim pločama. Nedavno je klasifikovan kao kancerogen jer uzrokuje rak pluća.
Izvor: Set reciklaža